TOPOVSKE ŠUPE – ODAVDE SU ROMSKE MUŠKARCE ODVODILI U SMRT
0
Vakti: 2 min.
U Beogradu, na Autokomandi, nalazi se mesto na kojem su hiljade ljudi izgubile slobodu, a mnogi i svoje živote. Nekadašnje vojne barake i skladišta pretvorene su 1941. godine u logor Topovske šupe. Među zatočenima bilo je oko 1.500 romskih muškaraca. Gotovo nijedan nije preživeo.
Foto: Wikipedia/Adi Japan
Krajem oktobra 1941. godine nemačke okupacione vlasti, uz pomoć kolaboracionističke policije i žandarmerije, započele su masovna hapšenja Roma u Beogradu. U ranim jutarnjim satima 28. oktobra, opkoljena je Jatagan-mala. Policajci i žandarmi ulazili su u romske kuće i odvodili muškarce. Govorili su im da će se uskoro vratiti. Mnogi su otišli ne znajući da svoje porodice više nikada neće videti.
Hapšenja su narednih dana nastavljena u Marinkovoj bari, Čuburi, na Zvezdari, Pašinom brdu, Mirijevu, Čukarici, Banjici i drugim delovima Beograda. Muškarci su kamionima odvođeni u Topovske šupe. Za sobom su ostavljali žene, decu, roditelje i domove, ne znajući šta ih čeka.
U logoru su bili zatočeni, pod stražom, u teškim uslovima i bez slobode. Njihov život zavisio je od odluka okupacionih vlasti, koje su ljude pretvorile u taoce i žrtve politike rasnog progona. Romski muškarci nisu hapšeni zbog onoga što su učinili, već zbog toga što su bili Romi.
Topovske šupe postale su jedno od glavnih mesta sa kojih su romski muškarci odvođeni na masovna streljanja. Tokom jeseni 1941. godine, zatočenici su odvođeni na stratišta u okolini Beograda, među kojima su bila Jabuka kod Pančeva, Jajinci i druga mesta. Ubijani su u masovnim egzekucijama, u okviru nacističke politike terora i uništenja.
Procene govore da je kroz logor prošlo oko 1.500 romskih muškaraca i da su gotovo svi ubijeni. Njihova smrt nije bila slučajnost niti posledica ratnih okolnosti. Bila je rezultat organizovanog progona, rasističkih zakona, hapšenja i sistematskog ubijanja.
Iza svakog broja nalazio se čovek. Otac, brat, suprug, sin. Neko ko je imao ime, porodicu, posao, planove i život koji je trebalo da traje. U romskim naseljima ostale su porodice koje su čekale povratak svojih najbližih, često ne znajući gde su odvedeni ni šta im se dogodilo.
Danas su Topovske šupe jedno od najvažnijih mesta sećanja na genocid nad Romima u Beogradu. Ipak, njihova istorija i dalje nije dovoljno poznata. O ovom mestu mora se govoriti, jer zaborav ne briše zločin, ali može da izbriše žrtve iz našeg sećanja.
Topovske šupe nisu samo ruševine nekadašnjeg logora.
One su mesto na kojem su romskim muškarcima oduzeti životi zato što su pripadali narodu koji je nacistički režim proglasio nepoželjnim.
Ovde počinje priča o njihovom stradanju.
A naše je da je ne prećutimo.