Vakti: 2 min.

MUZEJ ROMSKE KULTURE – MESTO GDE ROMSKA ISTORIJA GOVORI SVOJIM JEZIKOM

Vakti: 2 min.

Romska istorija nije sačuvana samo u sećanjima, pričama i pesmama. Ona živi i u knjigama, dokumentima, fotografijama, predmetima, običajima, umetnosti i jeziku. U Beogradu postoji mesto koje pokušava da sve te tragove sačuva od zaborava i predstavi ih generacijama koje dolaze – Muzej romske kulture.

Romska zastava

Foto: Wikipedia/Adi Japan

Muzej je otvoren 21. oktobra 2009. godine, sa idejom da romska kultura dobije prostor u kojem će biti predstavljena kroz sopstveno nasleđe, stvaralaštvo, istoriju i pismenost. Jedna od prvih izložbi, „Alav e Romengo“ – „Reč Roma“, bila je posvećena pisanoj kulturi Roma i pokazala da romski jezik nije samo jezik svakodnevnog razgovora, već i jezik književnosti, znanja, duhovnosti i istorijskog pamćenja.
 
Za očuvanje ovog nasleđa zaslužan je dugogodišnji rad istraživača, kulturnih aktivista i sakupljača koji su godinama prikupljali građu, dokumente i predmete kako bi romska istorija dobila svoje mesto u kulturnoj baštini Srbije. Među njima posebno mesto zauzima Dragoljub Acković, čiji je rad bio usmeren na stvaranje prostora u kojem će romska kultura biti dokumentovana, istraživana i predstavljena javnosti.
 
Muzejska zbirka svedoči o različitim aspektima romskog života. Ona obuhvata materijalnu i duhovnu kulturu, predmete svakodnevne upotrebe, tradiciju, dokumente, književnost i tragove romske pismenosti. Deo kulturnog nasleđa predstavljen je i kroz digitalnu građu, čime se omogućava da istorija i kultura Roma budu dostupne i ljudima koji ne mogu fizički da posete muzej.
 
Ovakvo mesto ima značaj koji prevazilazi muzejske zidove. Romska istorija često je predstavljana kroz tuđe zapise, predrasude, stereotipe i nepotpune slike. Zato je važno da postoje prostori u kojima Romi sami čuvaju, istražuju i predstavljaju svoje nasleđe, govoreći o tome ko su, odakle dolaze, šta su stvarali i kakav su doprinos dali društvima u kojima žive.
 
Muzej romske kulture nije samo zbirka starih predmeta. On je dokaz da kultura jednog naroda postoji, traje i razvija se, čak i kada je kroz istoriju bila potiskivana, zanemarivana ili nedovoljno priznata.
 
Svaka knjiga, fotografija, dokument i sačuvani predmet predstavlja deo priče koja ne sme da nestane. To je nasleđe koje pripada Romima, ali i celom društvu.
 
Jer narod koji čuva svoju kulturu čuva i svoje pravo na budućnost.
 
A upoznavanje romske kulture nije samo put do razumevanja Roma.
 
To je put do boljeg razumevanja svih nas.
 

Bičhal kava nevimata