≫
Vakti: 2 min.
SPOMEN PARK JAJINCI – TIŠINA ŠUME KOJA PAMTI UBIJENE ROME
≫
Vakti: 2 min.
Na ovom mestu, daleko od gradskih ulica i pogleda ljudi, nacistički okupatori su tokom Drugog svetskog rata ubijali hiljade nedužnih. Jajinci, nekada vojno strelište, pretvoreni su u jedno od najvećih stratišta na teritoriji okupirane Srbije. Među žrtvama bili su brojni Romi, ljudi koji su prethodno hapšeni, odvođeni u logore i lišavani svakog prava na život.
Foto: Wikipedia/Adi Japan
Streljanja u Jajincima počela su u julu 1941. godine. Nemačke okupacione vlasti izabrale su ovaj prostor za masovne egzekucije zbog njegove udaljenosti od grada, okolne šume i mogućnosti da zločini budu izvršavani daleko od očiju javnosti.
U Jajince su dovođeni zatočenici iz beogradskih logora, među njima iz Topovskih šupa, Banjice i Starog sajmišta. Mnogi romski muškarci, koji su tokom jeseni 1941. uhapšeni širom Beograda, upravo su sa Topovskih šupa odvedeni na streljanje. Za njih je put do Jajinaca bio poslednji put kojim su prošli.
Nisu imali priliku da se vrate svojim porodicama. Nisu mogli da zagrle decu, da se oproste od supruga, roditelja ili braće. Ubijani su u masovnim egzekucijama, bez suđenja, bez mogućnosti odbrane i bez ikakve krivice, osim što su pripadali narodu koji je nacistička ideologija proglasila nepoželjnim.
Na ovom stratištu ubijani su Srbi, Romi, Jevreji, antifašisti, politički zatvorenici i brojni civili. Među njima su bili ljudi različitih godina, zanimanja i životnih priča. Iza masovnih grobnica nalazile su se porodice koje su ostale bez svojih najbližih, često ne znajući gde su završili njihovi životi.
Zločinci su pokušali da sakriju tragove masovnih ubistava. Od novembra 1943. do aprila 1944. godine, zatočenici su prisiljavani da iskopavaju tela ubijenih i spaljuju ih kako bi nacisti uklonili dokaze o svojim zločinima. Čak ni posle smrti, žrtvama nije bilo dozvoljeno da počivaju u miru.
Procene o broju ubijenih u Jajincima kreću se u desetinama hiljada. Tačan broj žrtava, a posebno Roma, nije pouzdano utvrđen. Ali iza svake brojke nalazi se ljudski život koji je nasilno prekinut, porodica koja je uništena i sudbina koja nikada nije dobila priliku da se nastavi.
Danas je Spomen-park Jajinci mesto tišine, sećanja i opomene. Ovde se ne sećamo samo onih čija su imena sačuvana, već i svih žrtava čiji identitet nikada nije utvrđen, čije porodice nisu saznale gde su stradali i čija je priča nestala u masovnim grobnicama.
Za romsku zajednicu, Jajinci su jedno od najtežih mesta istorijskog sećanja. Podsećaju nas na progon, masovna hapšenja i ubijanja Roma tokom Drugog svetskog rata, ali i na obavezu da se o njihovim žrtvama govori bez ćutanja, umanjivanja i zaborava.
Ovde su ljudi ubijani zato što su bili označeni kao drugačiji, zato što je rasistička ideologija odlučila da njihovi životi manje vrede.
Jajinci zato nisu samo mesto gde su ljudi stradali.
Ovo je mesto na kojem moramo da se setimo da nijedan narod, nijedno dete i nijedan čovek nikada ne sme biti osuđen na smrt zbog svog porekla.
Njihova imena možda nisu sva sačuvana.
Ali njihovo stradanje ne sme biti zaboravljeno.